Za lakše donošenje odluke, hoćeš li se baviti hikingom ili trek(k)ingom, pokušali smo ti približiti te aktivnosti. Međutim, granice među njima, kao i još nekima od njih, poprilično su nejasne pa se jedna disciplina vrlo lako “pretače“ u drugu. Donosimo ti neke najgrublje odrednice i tumačenja.

 

Za početak, hiking je lakši od trekkinga i/ili planinarenja. Međutim, to ga ništa manje ne čini izazovom.

Kad su u pitanju udaljenosti i ruta koje moraš prijeći na hiking ili trekking turi, na hikingu ti je od samog početka poznata udaljenost koju ćeš prehodati, a sama ta spoznaja već ti vremenski skraćuje put i možeš procijeniti koliko će on trajati.

Osnovnim razlikama između hikinga i trekkinga smatraju se:

  • udaljenost koja te čeka
  • lokacija i dostupnost
  • vrijeme trajanja tvojeg putovanja

 

Na hikingu uvijek znaš gdje si

Hiking možemo nazvati najlakšom od varijanti pješačenja prirodom. Nije nužno najlakša u smislu fizičkog napora, jer on može biti lakši ili teži, ovisno o tvojem izboru rute. Međutim, lakši je utoliko što su rute za hiking dobro poznate. “Pitomije su“ na način da su označene ili dovoljno prepoznatljive i dostupne, te samim time pružaju određenu sigurnost. Za razliku od trekkinga, u ovom slučaju redovno pješačiš u blizini prometnica i frekventnih puteva. Zbog dostupnosti neke vrste prijevoza, civilizacija i pružanje pomoći nadomak su ti ruke. Također, ukoliko ti je preteško, uvijek imaš priliku za odustajanje odnosno rezervnu, skraćenu varijantu za povratak. Hiking se redovno odvija prirodom koja svojim okruženjem oduzima dah, a krajolik uglavnom čine prelijepa brda ili planine te proplanci, livade, udoline i jezera. Teren varira od relativno ravnog do strmog. Može biti u planinskim predjelima poput njemačkih Alpi, ili pak dužinom obale poput talijanske rute Cinque Terre.

Većina ruta za hiking ima početak i završetak na istoj točki – bilo da se vraćaš istim putem natrag, ili tura bude kružna ili čini neku petlju. Međutim, neke ne završavaju na istom mjestu gdje i počinju, pa se dobro informiraj prije nego li se zaputiš na nju. Dužina nije jedini čimbenik koji određuje težinu rute, stoga dobro obrati pažnju i na uspone. Neka generalna odrednica govori da je 400 metara uspona kroz sat vremena prihvatljiva za hiking. Ipak, u obzir treba uzeti i nagib uspona te zahtjevnost terena. Uobičajeno trajanje hiking ture jest dva do osam sati dnevno, a ture su najčešće polu ili jednodnevne. Ipak, ti možeš hodati koliko želiš, pa i 12 sati ukoliko ti tvoje mogućnosti to dozvoljavaju.

Također, postoje i neke kilometarski i vremenski vrlo duge poznate ture, a koje su po svim drugim svojim odrednicama hiking. Primjerice, popularni Camino de Santiago odnosno Put svetog Jakova, koji u svojoj punoj dužini od Francuske do španjolskog Santiaga de Compostelo, iznosi čak 800 kilometara. Iako se radi o dugotrajnoj turi, ona je terenski relativno nezahtjevna s vrlo blagim usponima.

Ipak, ukoliko si nov(a) u hikingu, počni s kraćim i ravnijim turama, bliže poznatom okruženju. Daj si priliku barem pol sata da prodišeš. S vremenom će postati lakše i iznenadit ćeš se kako brzo napreduješ i pri tome uživaš.

Za hiking ture potrebna ti je minimalna oprema u odnosu na trekking ili planinarenje. U svakom slučaju, uvijek sa sobom nosi dovoljno vode.

 

Treking u Hrvata

Prvo moramo raščlaniti trekking kao ono što je on izvorno bio, te među “hodačima“ (uglavnom u stranim zemljama) i ostao; od onoga u što je treking prerastao u Hrvatskoj. Naime, kod nas je treking krenuo kao dugotrajno hodačko odnosno planinarsko orijentacijsko utrkivanje, no svako malo, pojedini bi natjecatelj protrčkarao. Apetiti su se povećali, entuzijazam je rastao, trekeri su počeli povećavati formu i “brusiti“ vještine na terenu, pa su trekeri protrčali brdima, planinama, kamenjarom te gotovo svim mogućim neuređenim i najzahtjevnijim terenima. Trekerski je pokret rastao, utrke su se množile i nastala je cijela jedna liga.

Treking je u Hrvatskoj kao zasebna sportsko-natjecateljska disciplina, nastao iz multidisciplinarnog koncepta pustolovnih utrka poput Terre Incognite, dok je prva treking utrka u nas bio Velebitski pustolovni treking, 2003. godine. Ruta je išla od Paklenice do Senja i bila je duga 140 kilometara.

Prema definiciji utemeljitelja Treking lige u Hrvatskoj, Šimuna Cimermana, treking je fizička aktivnost koja podrazumijeva kretanje na nogama po najrazličitijim prirodnim terenima i vegetacijskim sustavima – planinama, brdima, otocima ili ravnicama. Hoda se, planinari ili trči označenim ili neoznačenim stazama, te bez pomoći motoriziranih ili drugih sredstava kretanja, osim vlastitih nogu. Kreće se uz pomoć zemljovida, kompasa, GPS-a, propisane obvezne osobne opreme i zaliha hrane i vode.

Foto: Jordan Morris

 

Trekking nije egzaktan – nema garancije kad ćeš i gdje završiti

Međutim, vratimo se trekkingu u njegovoj izvornoj varijanti, ili onome što mi u Hrvatskoj zovemo “planinarenje”.

Trekking se sastoji od zahtjevnih ruta, pretežno planinskim predjelima. Radi se o, uvjetno rečeno, grubljem načinu hodanja, te zahtjevnijem po pitanju uvjeta u kojima “šetaš“. On ne podrazumijeva nužno prekrasne krajolike, pristupačan i uređen teren.

Dok kod hikinga već samo poznavanje rute odnosno dužine, vremenski skraćuje put i možeš procijeniti kad ćeš svoj put završiti, trekking je umnogo manje egzaktna disciplina.

Trekking je teži od hikinga, utoliko što traje duže od njega. Ovdje se radi o putovanjima koja traju po nekoliko dana ili nekoliko tjedana zaredom.

Foto: Arwen Dusebajev

On može podrazumijevati i rađenje vlastitih ruta prirodom, divljinom kojom možda nitko prije nije ni prošao. Na tvojoj se ruti može naći više nedefiniranih pravaca, a manje poznatih puteva jer tebe zanima avantura. Možda čak ni nemaš određenu završnu točku, niti želiš završiti svoje putovanje brzo. To podrazumijeva nošenje kompletne opreme i veće količine hrane, jer ćeš vrlo vjerojatno negdje morati i kampirati. A gdje budeš u prilici, prespavat ćeš i u skloništu ili planinarskom domu.

Primjerice na Tour du Mont Blanc možeš računati na smještaj, ali i uređene staze, bez obzira na zahtjevnost terena. S druge strane, u mnogim divljijim krajevima (a tu možemo govoriti o hrvatskim i balkanskim gorostasima) pripremi se na samodostatnost. Trekking rute obično nemaju početak i kraj na istom mjestu, a udaljenosti mogu varirati od 40 do nekoliko stotina kilometara. Za spomenutu rutu Mont Blancom trebat će ti sedam do 10 dana pješačenja, i to kroz tri države – Francusku, Italiju i Švicarsku.

 

Terminologija – nije šija, nego vrat

Dok bismo mi trekking preveli kao planinarenje, u ovim krajevima trekingom definiramo orijentacijsko brdsko utrkivanje na dužim stazama (od 10-ak do 50-ak kilometara). U engleskom govornom području, pak, planinarenje odnosno mountaineering ono je što mi definiramo kao visokogorstvo. Osim potonjeg, Amerikanci razlikuju i Alpine climbing (alpsko penjanje), te se po pitanju terminologije i definicije tu s njima poklapamo – mi ga nazivamo Alpinizmom. Radi se o ozbiljnijoj i najtežoj varijanti u odnosu na planinarenje i visokogorstvo. Ali o tome drugom prilikom.

Za zaključak ove teme, ukoliko planiraš utrošiti manje vremena na šetnju prirodom te znaš svoj početak i cilj – odlaziš na hiking ekspediciju. S druge strane, pješačenje po nekoliko dana ili tjedana uz spavanje u prirodi, možemo nazvati trekking turom.

 

Piše: Martina Maloča
Foto: bigstockphoto.com