Dođeš s treninga, skineš sa sebe znojnu odjeću i baciš je u košaru za veš. Ili još gore, skineš se negdje pa odjeću strpaš u torbu. I zaboraviš da je tamo sve do idućeg treninga ili idućeg pranja. Pa za par dana kaos: otvoriš tu košaru ili torbu zla i zapljusne te aroma znojne odjeće punom snagom. Ako imaš sreće, zapljusnut će nekoga od tvojih ukućana, no čisto sumnjam da ćeš i u tom scenariju izvući deblji kraj. 🙂
Da bi se izbjegli takvi ružni događaji, trebalo bi se držati nekih pravila o pranju sportske odjeće. Za svoje dobro – pročitaj koje su najčešće pogreške i kako ih izbjeći.
Pogreška prva: hrpu odjeće ostavljaš da čeka pranje nekoliko dana
Puno znojne odjeće u tamnoj unutrašnjosti košare za rublje savršena je podloga za razvoj bakterija. Vlaga pogoduje mikrobima i oni se jako brzo množe, a što ih je više, veći je smrad. Što dulje odjeća tako stoji, teže je isprati smrad iz nje. U engleskom jeziku čak postoji riječ za taj akumulirani neugodni miris u sportskoj odjeći – permastink, čija bi hrvatska inačica bila nešto poput dugosmrad.
Da izbjegneš dugosmrad, nakon treninga odjeću prvo objesi da se osuši od znoja, a nakon toga ju možeš staviti u košaru i čekati na pranje koliko te god volja.
U slučaju da je odjeća već poprimila neugodan smrad, nekoliko strojnih pranja s dodatkom antibakterijske tekućine trebalo bi riješiti taj problem.
Pogreška druga: ne čitaš etiketu
Taj mali iritantni dio odjeće često sadrži vrlo korisne informacije o održavanju. Kad kupiš neki odjevni komad, pročitaj etiketu da znaš što taj komad podnosi – smije li na visoku temperaturu, ispušta li boju i slično. Posebnu pažnju obrati na upute za temperaturu pranja jer sportski materijali imaju ograničenje nakon kojeg postoji opasnost od uništavanja. Kvalitetna sportska odjeća često nije jeftina i bilo bi šteta uništiti je zbog nemara.
Pogreška treća: koristiš obični deterdžent
Možda zvuči kao navlakuša, ali zapravo nije. Posebni deterdženti za sportsku odjeću imaju posebne formule koje ciljaju pranje mrlja specifičnih za sportaše – žute mrlje od znoja, na primjer. Uz to, imaju i sastojke koji otklanjaju mirise. Ono što nemaju su sastojci koji mogu naštetiti tehnologijama koje su ugrađene u sportsku odjeću.
Pogreška četvrta: koristiš omekšivač
Bez obzira na to što voliš da ti odjeća miriše na tratinčice, pri pranju sportske odjeće zaista trebaš izbjegavati omekšivač. Dok kod civilne odjeće, ručnika i posteljine omekšivač daje posebno finu mekoću i miris, on nije dobar za sportsku jer šteti materijalu tako da začepljuje rupice kroz koje ta odjeća diše. Mislim da je bitnije da ti majica bude prozračna nego da miriše na livadu, zar ne?
Ipak, postoji prirodni omekšivač koji lako možeš napraviti kod kuće i koji ne šteti sportskoj odjeći – bijeli ocat. Dodaj otprilike jedan decilitar octa u odjeljak za omekšivač na perilici rublja i to je to!
Pogreška peta: sušiš sportsku odjeću u sušilici
Visoka temperatura na kojoj se suši rublje unutar stroja uništava sintetička vlakna od kojih su građeni materijali za sportsku odjeću. Nadalje, sušilica može prouzročiti i skupljanje odjeće, kao i uništavanje elastične komponente u tajicama ili sportskim grudnjacima. Odjeća tada postaje kruta i može te žuljati i grebati.
Ako baš nemaš drugu opciju, sportsku odjeću suši na programu za nježnu odjeću i na niskoj temperaturi.
Uz to, ako često ponavljaš pogrešku prvu, onda visoka temperatura može aktivirati zaostali smrad u odjeći, pa se nemoj čuditi ako će te prijatelji na treningu zvati dugosmradac čak i kad opereš robu!
Piše: Martina Đođo
