Želiš da pomladak krene tvojim stopama, ugaženima u šumske staze i bespuća divljine, ali dvojiš je li došao pravi trenutak za to. Ta ideja, koliko izgleda primamljujuće, toliko je i zastrašujuća. A znaš da bi to bilo korisno i vrijedno iskustvo za tvoje mališane. Donosimo ti nekoliko savjeta kako hrabrije kročiti tim putem…
Za početak, svakako nekoga obavijesti kamo ideš s djecom, kao i kad ideš sam(a), te koliko vremena predviđaš da ćete biti na izletu odnosno stazi. Ponekad se dogodi nezgoda baš na mjestu gdje nema signala za poziv u pomoć. Kad se vratite kući, izvijesti da ste se sigurno vratili, a ukoliko vas predugo ne bude, tvoj će kontakt znati kamo treba poslati pomoć.
Svojim klincima učini destinaciju uzbudljivom
Besciljno lutanje šumskim i inim bespućima možda za tebe ima smisla, ali dijete će trebati dodatni smisao i cilj. Ono mora imati razlog zašto ide nekamo. Stoga, moraš ga informirati o atrakciji koja se nalazi na stazi – zidine nekog starog grada, vidikovac na kojem će se osjećati najviše na svijetu, a grad će mu se činiti tako malen kao da stane na dlan, špilja u kojoj stanuju šišmiši ili ogroman slap pod kojim se može okupati… Tako će se imati čemu veseliti. Istraži informacije o stazi kojom ćete hodati i znamenitostima na njoj. Možda postoji neka legenda, povijesna priča ili samo tvoja anegdota o nekoj (ne)zgodi koja ti se dogodila na toj destinaciji – kroz priču ćeš animirati svojeg klinca i klincezu i razbuktati njihovu maštu, tako da će zaboraviti da im se baš i ne da hodati.
Razgovarajte, pjevajte, igrajte mozgalice
Kao što smo rekli, razgovor je idealan način da djetetu skrenete pažnju sa činjenice da im je teško ili su samo lijeni hodati. Također, tebi je to idealna prilika za zbližavanje s podmlatkom, za razgovor za koji kroz radni tjedan nemate vremena – da saznaš više o tome što se događa u životu tvojeg djeteta, što se mota po njegovoj glavi i kako se generalno osjeća. Također, ono će biti sretno što je u središtu tvoje pozornosti. Zajednička pjesma i igre pogađanja poput “Kalodonta“, odlična su distrakcija i način zbližavanja.
Učenje kroz igru i rekreaciju
Osim vlastitog informiranja o putu kojim ćete hodati, možeš odabrati i neku poučnu botaničku stazu čijom ćete dužinom naići na natpise o značajkama koje se na određenoj točki mogu vidjeti – o nekoj stijeni ili spilji, životinji koja tu obitava ili nekoj endemskoj biljnoj vrsti. Također, sam(a) poduči svojeg “znatiželjka“ o nekim ljekovitim i začinskim travama usput, daj da pomiriše mentu i kadulju, ispričaj za što se koristi, reci mu koju to pticu upravo čujete s grane…
Krećući se tako divljinom, usput ga podučavaj pravilima ponašanja u prirodi, opasnostima i mjerama opreza. Recite mu zašto se što mora nositi – zviždaljka, kompas, prva pomoć. Naučite ga kako se orijentirati u prirodi, zajedno podignite šator ili filtrirajte vodu. Dijete se voli osjećati korisno te je dobro za njegovo samopouzdanje kad osjeti da je bitan dio skupine.
Drži ga na oku te što ako se ipak izgubi…
Uz razumnu dozu samostalnosti koju mu daješ, ipak, dijete imaj u vidokrugu te ga poduči da, kad dođe na križanje, stane i pričeka. Također, nauči ga kako funkcioniraju planinarske markacije te se dogovorite kako postupiti u slučaju da se izgubi. Dobro je podučiti ga kako koristiti obveznu opremu koju ima uz sebe, poput zviždaljke i astro-folije. Savjet je neka ostane čekati na jednom mjestu, jer je mnogo teže pronaći dijete u pokretu. Isto tako, važno je naglasiti djetetu pri dogovoru, da se nećeš ljutiti na njega ukoliko se izgubi jer klinci se počesto boje dozivati u pomoć, iz straha da će završiti u kazni.
Obvezna oprema
Postoji nekoliko osnovnih stvari bez kojih se ne ide u divljinu, a iste treba upakirati i u djetetov ruksak i uputiti ga što je u njemu te kako se koristi:
- voda i hrana
- prva pomoć
- kompas, karta odnosno bilo koji oblik navigacije koje je dijete naučilo koristiti
- čeona lampa ili prijenosna svjetiljka
- zviždaljka i astro-folija
- topla i suha odjeća za presvući
- zaštita od sunca, kukaca i krpelja
- upaljač ili vodootporne šibice
- osnovni set alata
- čak i set za podizanje skloništa
“Namami“ ih poslasticom
Djeca u igri sagorijevaju mnogo kalorija, a i hiking odnosno planinarenje kao oblik kretanja za njih će biti igra. Točnije, pobrini se da im to tako prikažeš jer će mu u protivnom ono biti teret. Iako će ovo pomalo zvučati kao da pričamo o ljubimcu, ali pobrini se da sa sobom poneseš dovoljno grickalica odnosno zalogajčića. Što za nadoknadu potrošene energije (ne želiš razdražljivo dijete negdje usred divljine koje cvili da je gladno i umorno), što kao motivaciju odnosno nagradu za kilometre i/ili uspone ispred te iza njega. U ovom slučaju zaboravi na “zdrave“ grickalice, ukoliko nisu ukusne i zabavne (osim ako one nisu dio djetetovog uobičajenog jelovnika). Neka to bude nešto njima zanimljivo i ono što oni žele – ionako će danom provedenim u prirodi sve te kalorije potrošiti.
Prilagodite se dječjem tempu i promatrajte njegovim očima
Kad kreneš s djetetom u prirodu, očekuj mnogo sporiji tempo od tvojega uobičajenog. Osim što se dijete ne može dugo kretati tempom odrasle osobe, njegova je pažnja mnogo raspršenija. Tvoj mališan počesto će zastati jer će mu nešto odvući pažnju, bio to neobičan kukac ili kamen koji je ugledao usput. Prilagodi mu se i probudi i sam(a) dijete u sebi, skakućući sa svojim mališanom po šumskom potočiću.
Piše: Martina Maloča
Foto: Bigstockphoto.com
