Od malena ju je privlačilo putovanje i bilo kakva vrsta bijega od svakodnevnice. U tinejdžerskim godinama bježala je u knjige, u druga mjesta, radnje i zaplete. Ljubav prema novome i stranom, došla je gledanjem dokumentaraca s ocem. Kišne prašume, pustinje, rajske plaže… sva ta čudesna mjesta, životinje i ljudi – sve ju je zanimalo! Danas je Nina dokumentarce zamijenila pravim putovanjima sa svojom mladom četveročlanom obitelji…
– Moja ljubav prema putovanjima došla je spontano, u provođenju vikenda gledajući dokumentarne filmove s tatom. Iako sam s njim imala teži i ne baš bliski odnos, to je nešto što smo dosta često radili – tata je bio glavni i on je odlučivao što ćemo gledati, a onda sam počela uživati u svemu novom što sam otkrila. Otkrila sam da me zanimaju druga mjesta, ljudi i običaji te “gutala“ putopisne romane i uživala u maštarijama – priča nam svjetska putnica Nina Perišić, kako se stječe idealna podloga za putovanja.
Otkrivanje novih svjetova
Na prva putovanja ova je Koprivničanka krenula s roditeljima, uglavnom u bliže zemlje i uvijek autobusom.
– Iako me sve zanimalo, kao i sva djeca, brzo sam gubila pažnju i nisam mogla, ni željela slušati vodiča. Iako je bilo lijepo saznati neku povijesnu činjenicu ili događaj, više sam voljela legende, mitologiju i zanimljive anegdote. Sve do putovanja u Rim, gdje smo imali odličnog, sažetog i zanimljivog vodiča i gdje je svaka stanka bila neki moj mini-zanimljivi dokumentarac. U Rim sam se zaljubila, i još dan danas on je moja europska ljubav – prisjeća se Nina.
U to je vrijeme, kako kaže, putovanje avionom za nju predstavljalo nešto nedostižno, kao let u svemir.
– Moje prvo putovanje avionom bilo je u London. Znam da sam ga se i bojala i radovala sam mu se istodobno. Cijeli let provela sam žmireći, ali ništa me nije moglo omesti u mojem naumu. Bojim se visine, ali uspjela sam otići i na najveću zgradu na svijetu i probati zipline – odlučna je ova pustolovka.
Naša je sugovornica ponovno počela putovati nakon 30. godine, što je dotad stalno odgađala iz raznih razloga. Nakon samo jednodnevnih izleta i odlazaka na more, odlučila se sama otići u Pariz, a potom još jednom u London i Tunis s prijateljicama.
– Strah od letenja je nestao – turbulencije su druga priča, a ostalo je samo uzbuđenje, znatiželja i velika radost – podijelila je s nama Nina.
Sretan spoj dviju ljubavi – prema suprugu i putovanjima
Nakon brojnih single putovanja, napokon je našla i srodnu dušu po tom pitanju – svog supruga Gorana.
– Kad sam upoznala svojeg sadašnjeg supruga, nisam htjela odustati od putovanja, a on je na moje veliko oduševljenje, prihvatio moj način života/odmora. Iako, prije nije bio nigdje dalje od susjedne nam Mađarske. Sjećam se da nije ni na more išao zbog posla, a onda je pao prvi zajednički godišnji i odmah Egipat – priča nam Nina.
Prva putovanja Perišićevih bila su agencijska i organizirana, kako kaže, bez brige i pameti. Onda je Nina pomalo otkrila svijet vlastitog organiziranja putovanja.
– Pomogli su nam razni blogovi i stranice na Facebooku. Prvo samostalno organizirano putovanje bilo nam je u Dubai, s prvom vožnjom automobilom do Budimpešte na avion. Bilo nam je to prvo snalaženje po stranoj zemlji bez pomoći – prisjeća se naša sugovornica.
Priča kako su imali tada, a imaju i dan-danas neke pogreške u organiziranju putovanja, no to su samo sitni propusti koji kasnije postanu tek zanimljive anegdote.
– Mislim da nije bilo putovanja gdje nešto nije pošlo krivo. U Dubaiju nas je taksi odvezao na krivi aerodrom i gotovo smo zakasnili na povratni let. Kako nam je to bilo prvo samostalno putovanje, drago mi je da nas to nije, ipak, obeshrabrilo da nastavimo dalje – jedna je od anegdota Nine i Gorana.
Akcije i svaki mjesec u kasicu…
Priprema za putovanje iziskuje vrijeme od nekoliko mjeseci.
– Ja sam više za tehničke detalje poput karata, hotela, prijevoz i ulaznica, dok Goran voli povijest i istražuje što bi nas zanimalo. Naravno, ukusi nam se ne preklapaju uvijek – zato je tu kompromis – objašnjava ona.
Ovaj par u prosjeku se odlučuje na dva “ozbiljnija“ putovanja godišnje. To su tri-četiri dana, uglavnom u proljeće u nekom europskom gradu, te ljetovanje na nekoj daljoj destinaciji.
– O destinacijama odlučujemo zajedno i većinom je financijski faktor presudan – akcije avio-karata ili last minute ponuda – informira nas iskusna putnica.
Ovo dvoje ne voli ponavljati destinacije, ponajviše stoga jer ima još toliko toga neistraženoga, kažu. Međutim, ponekad se dogodi da se nekamo i vrate.
– Na neka mjesta smo se vratili jer prvi put onamo nismo išli zajedno, ili smo imali presjedanje, ili slučaj s Parizom, kad smo drugi put išli i na utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva – nabrojala je Nina.
Putne karte kupuju se dosta ranije, smještaj se bira mjesec-dva potom, a ulaznice se počesto kupuju online, čime su uštede vrijeme, a ponekad i novac. Doznajemo kako nerijetko bude ponuđena opcija bez čekanja, nego se preskače red.
– Posljednje na redu skupljanje je novca za troškove na putovanju. A što se smještaja tiče, nije nam bitno da je usred svega. Važno je da bude dobro prometno povezan pa da se za lokalni transport odnosno put na samoj destinaciji, ne gubi mnogo vremena i novaca – informativna je naša sugovornica.
Po pitanju financija, Nina i Goran prosječni su građani s prosječnim plaćama. Svako od njih ima i manji kredit, ali ipak, riješeno im je stambeno pitanje.
– Neku sitnu simboličnu svotu odvajamo svaki mjesec u kasicu, ali kod kupovine karte uvijek gledamo akcije i last minute ponude te ju uvijek kupujemo oko plaće. Osim putovanja, nemamo neke druge hobije i zanimanja na koja bismo trošili novac. Rijetko izlazimo u restorane ili na kave. Više volimo ići u šetnje ili u prirodu s našim curama i dva psa – doznajemo kako se budžetiraju putovanja.
Bogati niz nastavlja se u proširenom izdanju…
Nina kao dosad najljepše putovanje izdvaja Kubu od koje, zanimljivo, nije imala nikakvih velikih očekivanja.
– Nije mi bila toliko zanimljiva, ona je dugo bila suprugova želja. Na kraju smo se oboje zaljubili u tu zemlju – u sve njezine mane i vrline. Tamo smo prvi put imali smještaj preko airbnb-a i boravili kod jednog divnog bračnog para. Obišli smo Havanu, unutrašnjost i ostatak odmora proveli u turističkom Varaderu. Želja nam se vratiti, još bolje razgledati Havanu i dio otoka koji nismo vidjeli – razdragano priča Nina.
Ostale Ninine destinacije, bilo samostalno ili s mužom, bile su – Dominikanska Republika, Egipat, Tunis (x3), Ujedinjeni Arapski Emirati, Barcelona, Pariz (x3), London (x3), Moskva, Amsterdam, Rim, Sarajevo, Santorini, Prag, Berlin…
Otkad putuju, nema životne faze u kojoj putovanja nisu bila aktualna – medeni mjesec, trudnoća, a danas Goran i Nina imaju i dvije male prinove, blizanke Gabrijelu i Jasminu koje su im se s navršenom godinom dana pridružile na putovanjima.
– U mojoj ranoj trudnoći bili smo u Grčkoj na Santoriniju. Prošlu godinu pauzirali smo od putovanja jer smo postali roditelji, ali ove godine za Uskrs imali smo svoje prvo zajedničko putovanje s blizankama. Mislim da su se odlično snašle i da ćemo, koliko budemo mogli, nastavi putovati. Putovanja bez njih nisu opcija, samo ćemo možda birati neke bliže i jednostavnije destinacije – zadivljeno slušamo o najmanjim svjetskim putnicama.
Ove jednogodišnjakinje dosad se mogu pohvaliti putovanjima kojima se većina nas ne može za svojeg životnog vijeka – cure su dosad bile u Berlinu (1 godina i 2 mjeseca), Tunisu (1 godina i 5 mjeseci), a nedugo je obitelj Perišić otišla i na svoj prvi trodnevni izlet automobilom u susjednu Sloveniju, na Bled i Bohinj (1 godina i 6 mjeseci).
– Putovati s djecom zbilja je drugačije nego sami, ali iskreno, nije bilo neke velike prilagodbe. One su vesele bebe koje su jako znatiželjne i prilagodljive i izvrstan su “detektor“ za dobre ljude. Nisu povučene i uglavnom se odmah uklope – priča njihova mama.
Nova perspektiva s novim “koferčićima“
Tunis je bio ponovni izbor za ljetovanje ponajviše zbog djevojčica – zbog topline mora, udaljenosti manjoj od dva sata leta te ugodne klime, doznajemo.
– I nismo pogriješili. Što se tiče sigurnosti, nismo imali nekih jako loših iskustava. U Dominikani je bila situacija, gdje je čovjek sa sačmaricom iskočio na cestu da zaustavi promet kako bi prošla kolona. U Dubaiju smo se Goran i ja primili za ruke, pa nas je neki stariji čovjek napao. Najveći osjećaj nesigurnosti imala sam u Berlinu, na dijelu oko autobusnog kolodvora. Tamo me, evo, prvi puta bilo strah, ali ništa se nije dogodilo – priča nam Nina i o manje lijepim stranama putovanja.
Ova mama-putnica opisuje kako im je putovanje s djecom otvorilo neke nove poglede na putovanje…
– Od pakiranja zbilja samo nužnog za nas i hrpe stvari za njih; preko više komuniciranja s ljudima jer curice vole pričati, mahati, plesati i vole ljude, a posebice djecu; do više zajedničkih obiteljskih trenutaka, doživljaja i zabave. Ne mogu reći da nema plača i umora, ali mnogo manje nego kod kuće. One uživaju negdje biti/ići i, naravno, provoditi vrijeme s nama, gdje smo posvećeni samo njima uz razgledavanja i obilaske.
Iako nisu sportski tipovi i forma im nije na zavidnoj visini, kako kaže Nina, na putovanju odnosno u razgledavanju ona i Goran uglavnom su cijeli dan na nogama i u “pogonu“, bez obzira na vrijeme.
– Koristimo se i javnim prijevozom, ali uglavnom obilazimo sve pješice. S djecom najviše koristimo nosiljke, a kolica na neka kraće rute. Nosiljkom zbilja možete svugdje i puno ste brži. Ipak, radujemo se danu kada cure budu mogle same hodati i uz nas otkrivati nove zemlje i mjesta. Drago mi je da nemaju strah i da nismo odustali od putovanja – njihova su iskustva.
Nina sebe ne voli nazivati svjetskom putnicom.
– Ja jednostavno putujem. I sad putujemo svi zajedno jer to volimo. Svaki dio – od pripreme, istraživanja pa do samog putovanja – svojevrsna je ljubav, pomalo hobi, a velikim djelom i ovisnost. Počeli smo lagano i nadam se da ćemo još mnogo toga obići nas četvoro. Vidimo se na nekom sljedećem putovanju – nikako drukčije nije ni mogla završiti zaljubljenica u putovanja Nina Perišić.
Piše: Martina Maloča
Foto: privatna arhiva
