Postajanje biciklistom i cikloturistom je proces. Treba vremena za steći kondiciju i iskustvo, kako bi se znalo kad i kamo ići te kojim stazama, gdje se stacionirati i što ponijeti. Dotad se uči na greškama, a u procesu, barem prvi put, možda ti se i zamjeri pa kažeš “Više nikad!“ Pa ti treba neko vrijeme da zaboraviš na “čupave“ trenutke. Ali zasigurno, jednom kad probaš, zaljubiš se i više ne silaziš s bicikla! Isti proces prošli su i Oana Bacanu i Zlatko Tomšić…
Metodom pokušaja i pogrešaka…
Prvi put iskušali smo cikloturizam 2008. godine. Htjela sam iskoristiti svoje vještine novopečene vozačice bicikla, a škrtac kakav jesam mislila sam da ćemo puno uštedjeti ako budemo upoznali par dalmatinskih i dubrovačkih otoka bez auta i spavali u šatoru. Taj je godišnji bio lijep i nezaboravan, ali trebalo nam je par godina da se oporavimo. Kao prvo, nisam bila u dovoljno dobroj formi za otoke gdje, nisam dotad ni slutila, stvarno nema metra ravnog terena. Kao drugo, promet usred sezone bio je poprilično gust pa se ni fantazija o vožnjama u miru i tišini nije ostvarila. I plan da skočimo katamaranom s otoka na otok, propao nam je, jer na katamaran si mogao biciklom jedino ako je bio pakiran kao prtljaga. Tako da smo od četiri otoka – Brača, Hvara, Korčule i Lastova; vidjeli samo prva dva i zaključili da je logistika pravi izazov. Vrućinu i vjetar jedva smo podnijeli, a na kraju nismo previše ni uštedjeli jer parcelu u kampu jednako plaćaš, iako ne trebaš mjesto za auto, prikolicu ili (svemirski) brod.
Ljubav na drugi pogled
Međutim, otkrivanje novih mjesta na dva kotača definitivno je bilo fora. Tako da smo odlučili dati toj vrsti višednevne zabave još jednu šansu, čim smo čuli od prijatelja za raj za cikloturiste – čudesnu rutu uz Dunav od Beča do Passaua. Pa mogu reći da je to bila ljubav na drugi pogled. Ovaj put imali smo priliku vidjeti kako izgleda prava biciklistička infrastruktura. Danima smo vozili bez da susretnemo auto, samo tisuće drugih zaljubljenika u tu vrstu turizma. Mladi, stari, s djecom, bez djece, samci, parovi, male i velike grupe, na svim vrstama bicikala, s puno prtljage ili minimalisti – svi su imali osmijeh na licu i srdačno pozdravili. Bili smo razmaženi jer su svi ugostitelji i iznajmljivači imali na umu potrebe biciklista. Tako da nikad nismo bili gladni ili žedni, morali ostaviti bicikle bez nadzora ili tražiti uzaludno servis. Vozeći po odabranoj trasi, shvatili smo da se mreža biciklističkih staza nastavlja u nedogled – tu posla ima pa da svaki godišnji istražujemo! I još uvijek bismo trebali dva života da odvozimo sve europske rute.
To je ljetovanje za nas!
Te godine smo se iznenadili što smo se, iako nismo trenirali, za vrijeme godišnjeg odmora samo vozikali najviše 40-ak kilometara dnevno i šetali po gradovima i okolnim brdašcima. Forma je rasla pa su na povratku padali rekordi na krugu oko Jaruna (tko vozi bez bisaga – leti J). Također, te godine smo se iznenadili što smo po povratku kući imali čak kilu manje, unatoč tome što smo stalno jeli sve što nam se jelo i palo pod ruku. Pa to je ljetovanje za nas! I ostatak je povijest – dobili smo inspiraciju za nove ture, povećali kilometražu, prešli dvije, pa tri, pa četiri, pa pet država (lako je proći pet država kad kreneš iz Zagreba). Pa smo krenuli od kuće biciklom, pa smo kružne ture radili, pa smo se jednom vratili vlakom. Pa smo ponovno probali nositi apartman sa sobom kao puževi, i oduševili se kad su nam Slovenci dali deset posto popusta jer smo došli u kamp biciklom! Škrtac je bio izvan sebe od sreće :)!
Bezbroj krajolika, skupljenih priča i novih poznanstava
A sad, malo filozofije! Čemu tolika muka? Zašto se umarati? Pa ono, što ja dobijem za uloženo, za trud oko organizacije i napor tijekom same vožnje(?) – koji i nisu tako veliki da moram dignuti kredit, da se razumijemo. To je osjećaj da je dan duži i puniji, i da godišnji traje bar par mjeseci, iako smo zapravo bili desetak dana do dva tjedna na putu. Nakon najduže ture, Zagreb – München, pomislila sam čak kako to nije bio obični godišnji, nego cijeli jedan život. Toliko različitih krajolika smo prošli, od mora preko šuma do visokih planina! Toliko vrsta cesta i podloga, od sporednih cesta do asfaltiranih biciklističkih staza, preko makadamskih dragulja! Toliko smo priča skupili i ljudi upoznali, toliko vremenskih prilika i neprilika iskusili – bilo nam je i vruće u kupaćem kostimu i zima u jaknama i dugim hlačama…
Probudi istraživača u sebi!
Kažu kako je dobro doma uzgajati, ako ništa drugo, bosiljak ili peršin u tegli, jer smo postali previše ovisni o kupljenim namirnicama. Treba se sjetiti da možemo i sami proizvoditi hranu, ponovno pokušati uspostaviti vezu s poljoprivrednikom u sebi. Tako je i s bike touringom – previše ovisimo o automobilu ili javnom prijevozu. Treba osjetiti dašak neovisnosti, iznenaditi same sebe dokud se može doći na vlastiti pogon, treba probuditi istraživača u sebi! A nije za odbaciti ni osjećaj zadovoljstva što si izbjegao višesatno čekanje na granici ili gužvu na naplatnim kućicama, ili pak, zadovoljstvo što uvijek od prve nađeš mjesto za parking.
Kad padne mrak spavaj, kad je vruće odmaraj!
Godišnji u pokretu nudi priliku da nešto naučimo o sebi – ne samo o fizičkim granicama. Vožnja može biti meditacija, stignemo si posložiti misli, možda donijeti neku važnu odluku. Isto tako, to je prilika da bolje upoznamo svoje suputnike (da, da, to je pravi team building…). Rješavamo nove zanimljive probleme – kako pakirati sve što trebaš, ali ništa više, ili koje je najbolje mjesto za postavljanje šatora. Što je uvijek dobra vježba za mozak. Usudila bih se reći da mi je touring pomogao bolje se organizirati i vježbati tranziciju, više nego triatlon. Sprijateljimo se s prirodom i prilagodimo njenom ritmu – kad padne mrak spavaj, kad je vruće odmaraj! Tako shvatimo kako si olakšati život, da bismo što više uživali u njemu. Umjesto suvenira, kući nosimo anegdote i razne lekcije, pa mi se nekako čini kako je povrat investicije visok. Da se ulaganje svakako isplati.
Stay tuned…
Ako sam vas uvjerila da probate provesti bar vikend ili mini godišnji na dva kotača, ostanite s nama – u idućem nastavku, donosimo praktične savjete za početnike cikloturiste i one koji to žele postati.
Piše: Oana Bacanu
Foto: privatna arhiva
